U subotu 3. rujna 2016., 17. godinu zaredom, kod Husine jame na Kamešnici slavljena je sveta misa za sve nevine žrtve komunističkog režima, koje su ubijene i bačene u jamu tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća. Misno slavlje predvodio je dr. don Ante Mateljan, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu uz koncelebraciju 25 – ice svećenika Cetinskog i Livanjskog dekanata.
Na misi je se okupilo oko 2 000 vjernika iz cetinskog i livanjskog kraja, među kojima su bili potpredsjednik Hrvatskog sabora Ante Sanader, dožupan Luka Brčić, načelnik općine Livno Luka Čelan, dogradonačelnik Sinja Zlatko Ugrin, saborski zastupnik Miro Bulj, izaslanstvo grada Trilja predvođeno gradonačelnikom i saborskim zastupnikom Ivanom Šipićem, izaslanstvo grada Vrlike predvođeno Jurom Plazanićem, izaslanstva općina Otok i Hrvace predvodili su Branko Samardžić i Jakov Titlić, izaslanstvo Viteškog alkarskog društva predvodio je član uprave Dražen Šabić i harambaša Ivo Vukasović “Parin“, predstavnici političkih stranaka, koordinacija braniteljskih udruga Cetinskog kraja, te potomci nevinih žrtava. Mješoviti zbor iz više župa Cetinske krajine pjevao je za vrijeme svete mise pod ravnanjem s. Vjere Gulić. Fra Bože Norac Kljajo, pokretač i glavni organizator komemoracija na Husinoj jami, na kraju misnog slavlja zahvalio je svima koji su na bilo koji način pripomogli u organizaciji ovog slavlja.
Molitvom odrješenja nad Husinom jamom završilo je spomen-slavlje, a vijence su položili izaslanstvo Hrvatskog sabora i Splitsko-dalmatinske županije, gradova Sinja, Trilja i Vrlike, općine Otok i Hrvace. Vijence su položila i izaslanstva Viteškog alkarskog društva, sinjskog i livanjskog HDZ-a, kaštelanskog HSP – a, članovi Nezavisne liste Mira Bulja, braniteljskih udruga iz Livna, i Otoka, udruga Vaganj – Prolog – Livno, kao i mještani Orguza te članovi obitelji nevinih žrtava bačenih u ovu jamu i brojni sudionici komemoracije.
****
NAD VAŠIM GROBOM
Propovijed dr. don Ante Mateljana
nad Husinom jamom, 03. rujna 2016.
1. Braćo moja
Braćo moja, pokojna i na pravdi Boga nevino pogubljena, ja, brat vaš, zajedno sa svom braćom i sestrama ovdje okupljenima, srca skušena obraćam vam se ovom riječju, jer ne znam što bi drugo! Braća ste naša i sestre naše, po krvi i rodu, po jeziku i vjeri, po istoj ljubavi kojom nas je Bog Svemogući pozvao u ovaj život. Braća ste naša i sestre po odanosti prema domu i Domovini, po živoj želji i nastojanju da u groznim vremenima dosegne toliko željenu slobodu i mir. A svoju vjeru i nadu, svoju ljubav prema Domovini zapečatili ste mučeničkom krvlju. Prije tjedan dana na Udbini, svoju homiliju u misi spomena svih hrvatskih mučenika, mons. Jure Bogdan, novi vojni ordinarij zaključio je stihovima don Ante Škobalja, koji je prije 40 godina, slavne 1976., molio:
Krv je mučenika sjeme pravednika, iz njihove krvi ljiljani cvjetaju,i ako se jedno skupa s drugim združi, takovi narodi nikad ne prestaju! Oj zemljo Hrvatska, krvlju natopljena, kuda tvoje krvi potoci uviru? Hoćeš li se ikad, suzam' oškropljena, otkupiti grijehu, dovinuti miru, ... dok sinovi tvoji po svim bojištima za probitke tuđe nevini umiru! Kad iz zemlje ove, krvlju natopljene, nikne bujno, bijelo nevinosti cvijeće, kroza sve oluje, sudbe nesmiljene, ni naroda našeg nikad nestat neće! Mila zemljo naša, draga nam Hrvatska, krvlju natopljena, suzam zalivena…Mila zemljo naša, zemljo Hrvatska! /Ante Škobalj, Iz: Teci, Jadro, teci!/
2. Stojeći nad ovom jamom
trebao bih kleknuti i pokloniti se jednako kao i pred križem Gospodina našega Isusa Krista na Veliki petak. Trebao bih ja, ali i svaki Hrvat katolik, barem željom i u mislima poljubiti onu bodljikavu žicu kojom su bile svezane vaše ruke, jednako kao i čavle Isusove kojima je jednom za vazda u ovu našu ljudsku povijest prikovana snaga Božjega spasenja. Jer ta žica, i onaj udarac u potiljak i onaj metak kojima je vaš život ovozemaljski dokončan, jednom su za vazda i neizbrisivo u našu povijest i sadašnjost urezali zalog za budućnost, znak kojega Bog itekako dobro poznaje i o kojemu on vodi računa. Taj znak i dan danas progoni one koji su mislili da su jaki moćni - u zlu. Progoni i one koji su netom suđeni i osuđeni za ubojstva Hrvata u iseljeništvu, kao i on ih koji i danas te iste ubojice brane!
A već u tijeku onoga strašnoga rata, u propovijedi na V. nedjelju korizme, 1942. bl. Alojzije Stepinac reče: O kako se gorko varaju oni koji drže kormilo naroda i država u rukama, a gaze pravdu na svakom koraku! Zar će možda izbjeći Tebi? ... Gospode, daj da nitko ne smetne s uma da Tvome sudu ne može izbjeći. Neka se toga sjete moćni i jaki i nose u duši svijest odgovornosti Tebi, sucu svega svijeta. Neka se sjete oholi i neka se ponize pred Tobom, dok je vremena, da ih ne poniziš Ti, za koga stoji pisano «da ponizuje grešnike do zemlje». Neka se sjete nepravedno poniženi i progonjeni i budu strpljivi jer će doći dan, kad ćeš ti dati «svakome prema putovima njegovim i prema plodu djela njegovih.»
3. Nedokučivo je, nama ljudima,
nedokučivo je otajstvo života, nedokučivo je i otajstvo smrti, a više od svega i iznad svega, nedokučiva nam je tajna zla. Sve jame naše povijesti, sve stratišta i stradališta hrvatskoga naroda kroz četrnaest stoljeća njegova prebivanja u ovim Bogom nam danim stranama, od Avara i Tatara, Mongola i Osmanlija, pa sve do velikosrpske agresije, ne samo devedesetih nego već od dvadesetih godina prošloga stoljeća, vraćaju nas pred tajnu zla. A ova jama i sve ovakve jame i danas nam zacrnjuju pogled pred očima...
Pa ipak, iznad svih stradanja i nad strašnu tajnu ljudske slobode koja se u tako groznom obliku može okrenuti protiv Boga i čovjeka, uzdiže se otajstvena snaga ljubavi koja smrt preokreće u život. Uvijek nanovo, kroz svu našu povijest nad stratištima i jamama nicali su mirisni cvjetovi nepokolebive odanosti Bogu i narodu. Potvrđivalo se to u najtežim trenucima života Crkve i naroda, potvrdilo se to u čudesnoj obrani Sinja prije 300 godina, potvrdilo se to u jednako tako čudesnoj obrani slobode u Domovinskom ratu, za vrijeme kojega smo bezbroj puta ne samo ponovili nego i iskusili "da Gospodin nije za nas bio, žive bi nas progutali... voda bi nas odnijela - ali Gospodin nas ne dade za plijen zubima njihovim".
Ni vama, braćo naša čiji zemni ostaci počivaju u ovoj i svim jamama - plodu bezbožničke komunističke ideologije - ni vama nije bilo moguće dokučiti tajnu tolikoga zla. Pa ipak, u kršćanskoj vjeri ispovijedamo da je tu tajnu zla iskusio i sam Krist Gospodin, u svojoj muci i smrti na križu. Od tada ni jedan čovjek, podnoseći okrutnost i strahotu mučenja i smrti, ne može Bogu reći: Bože Svemogući, ti ne znaš kako mi je, ti ne znaš kako nam je! I stoga sam siguran da ste i vi, u vjeri u tom posljednjem trenutku života znali osjetiti, pa i reći: Isuse, jer ti sve znaš, jer si i sam sve ovo prošao, i mi koji s tobom umiremo kao nevine žrtve, imamo se pravo nadati! I mi ti, u trenutku umiranja, poput onoga dobroga razbojnika na križu vapijemo: sjeti nas se Gospodine, sjeti nas se, oprosti nam i privedi nas u kraljevstvo ljubavi svoje.
4. Ovo je mjesto opomena!
Braćo moja, ovo mi je mjesto opomena, ovo nam je mjesto opomena! I sva ovakva stratišta, (primjerice nedavno je objavljen popis preko dvije stotine prikrivenih grobišta samo u Zagrebu i njegovoj okolici, za koja se zna a mnoga od njih nisu ni obilježena, a kamo li istražena, jer oni koji bi o tome trebali voditi računa, očito još nose tragove krvi mučenika, ili na savjesti, ili u obiteljskoj lozi...), da, sva ovakva mjesta su nam opomena. Jednako su nam opomena kao i svaki pogled na križ Kristov! Opomena su nam i podsjećanje na snagu zla koje se osililo oružjem i vlašću, opomena su nam da otvorimo oči pred prijetvornostima vlasti, pred zabludama moći, pred posljedicama laži, kojima se bijelo proglašava crnim i gadi pred svijetom. To je ono što se i danas događa s napadima na bl. Alojzija Stepinca, s ocrnjivanjem hrvatskog naroda i države, a to čine oni isti koji još uvijek brane zlotvore koji su nevinim žrtvama napunili tolike jame.
Ovo mjesto nam je opomena da, kako se veli, stalno ne srljamo kao guske u maglu, jer bi nas magla mogla progutati. Ovo nam je mjesto i poziv da kao kršćani molimo, posebno za one koji su u narodu i u Crkvi na vlasti, ne bi li progledali ako ne vide, i svojim postupcima slijedili Istinu, istinu Boga i čovjeka. Ovo nam je mjesto poziv, da ne zaboravimo ni zahvalnu molitvu uputiti Gospodinu za sve koji su se žrtvovali za našu slobodu i mir, od davnih vremena do današnjega dana.
5. Na nama ostaje izbor!
Na nama danas ostaje budućnost. Na nama je da izaberemo kome ćemo se prikloniti: istini ili laži; prijetvornosti ili iskrenosti? Na nama je dvostruki izbor: da učinimo sve kako bi na kormilo naroda došli oni koju mu žele dobro i mogu učiniti dobro, a ne oni koji samo žele srušiti, pa poslije neka se drugi misle kako graditi, ili ne daj Bože oni koji su već pokazali i dokazali da ovom narodu žele zlo, poput onoga koji je navodno pogubio čekove, novac za obranu Domovine, a onda prodao lažirane transkripte, izdajući narod i nastojeći uništiti temelje obrane Domovine, a za sve to debelo je nagrađen oo onih koji ovom narodu ne žele dobro. Nevjerojatno je da se netko, tko bi trebao biti iza brave, sada koči na listama za Sabor!
I dok zbunjeni ne shvaćamo kako je to uopće moguće, vraćaju nam se u pamet stihovi Antuna Gustava Matoša, napisani 1909, a tako im je i naslov: Na vješalima. Suha kao prut. / Na uzničkome zidu. Zidu srama. / ... Jer Hrvatsku mi moju objesiše, / Ko lopova, dok njeno ime briše, / Za volju ne znam kome, žbir u uzama! Je li nam Domovina danas na zidu srama? I hoćemo li dopustiti da je neki probisvijeti izbrišu sa zemljovida? Na nama je da izaberemo, da izaberemo dobro! Da dobro promislimo je li iskren onaj tko se je jučer dičio petokrakom a danas priča kako je uvijek bio za Hrvatsku, tko je do jučer sve činio na štetu Domovine, a danas se hvali kako će opet prevrnuti odgoj i kulturu, po mjeri onih koji čak sami sebe otvoreno nazivaju queer, to jest nastranima. Vi nam, braćo naša mučenička, danas iz ove jame dovikujete: Boga radi i radi naše žrtve, pazite što činite! Otvorite oči i ne dajte se zavesti, jer će po Isusovim riječima izači proroci lažni i zavoditi vas lijepim riječima u kojima je sve sama prevara i zloća. Molite Duha Svetoga da vas prosvijeti da ne skrenete s puta istinskoga poštivanja Boga i čovjeka, jer je jedino to zalog opstanka naše Domovine.
6. Živjet će Hrvatska!
I na kraju, braćo naša, siguran sam da biste nama, koji smo se danas okupili na vaš spomen i na molitvu za vaše duše, na spomen i na molitvu za sve stradalnike, ponovili stihove nepoznatog robijaša iz svibnja 1945. godine, koje je zapamtio i zapisao g. Pave Jerković, i sam sudionik križnog puta, a u kojima se odražava sva bol i nada vas, nevinih žrtava, na pravdi samoga Boga:
Prolaze nam dani u čekanju smrti. / Neprijatelj želi sve hrvatsko strti. U očima našim više suza nema, / nevino se roblje umrijeti sprema. Na usnama blijedim bolni osmjeh tinja, / našem mrtvom tijelu neće trebat škrinja. Majko, ženo, djeco, sad ostajte zbogom, / vi nećete nikad stat nad našim grobom. Za nama će kanut mnoga suza bratska, / jer mi ćemo umrijet, a živjet će Hrvatska. Hrvatska će biti zadnja miso naša, / nići će junaci iz krvi robijaša!
Da, živjet će Hrvatska dok bude Hrvata! Dok se na našim obnjištima bude poticao žar vjere i ljubavi, dok nam obitelji, u sakramentalnom zajedništvu muža i žene, budu rasadišta života, dok djedovi i bake budu unučadi pripovijedali istinu naspram "službenih laži", dok budemo imali svetih svećenika, redovnika i redovnica spremnih žrtvovati se za dobro bližnjih, poglavito siromašnih i potrebnih, dok se nad vašim grobovima bude slavio spomen zahvalnosti za dobrotu i ljubav svih koji su dali život za našu slobodu i mir, dok se budemo suprotstavljali zlu i birali dobro. Ako li se prepustimo "duhu vremena", umjesto živih obitelji pustimo da se dar ljubavi rastače u kojekakvim nazovi životnim zajedništvima, ako li nam povijest budu krojili oni koji ne žele spominjati ni Bleiburg ni križni put, pa ni Vukovar ni Škabrnju, ako nam svećenici počnu "baliti za novac" umjesto služiti Bogu i narodu, ako stariji zaborave da mlađe trebaju naučiti moliti i istinu im posvjedočiti, ako li zanemarimo duhovnu skrb za branitelje i stradalnike, onda nismo ni vrijedni "Lijepe naše domovine".
Pa ipak, unatoč svemu što nas okružuje, molimo i uvjereni smo: živjet će Hrvatska - dok nam živo srce bije! Za nju, za našu domovinu, zajedno sa svima koji su u njezine temelje ugradili žrtvu vlastitoga života, molimo: Bože čuvaj Hrvatsku, moj dragi dom / Ljude koji blaguju pri oltaru tvom! Nek' se sliju molitve sve u jedan glas,/ Čuvaj ovo sveto tle, blagoslovi nas! I sa drhtajem srca, jednako kao i 1991. ponavljamo: Ako treba, Gospode, evo primi zavjet moj, / Uzmi život od mene, pa ga podaj njoj! / I u dobru i u zlu, budi s nama, budi s njom, / Bože čuvaj Hrvatsku, moj dragi dom! Bože čuvaj Hrvatsku, moj dragi dom!
Stoga, braćo i sestre naša, na ovome svetom mjestu posvećenom vašom krvlju mučeničkom, okupljeni oko oltara Gospodnjega, zaključujemo naše razmišljanje s molitvom za Gospodnju nagradu za vašu žrtvu: Pokoj vječni darovao vam, Gospodin! I svjetlost vječna neka vam svijetli! Počivali u miru Božjemu! Amen!
FOTOGRAFIJE (klikni)